Skip to main content

PRIJE 25 GODINA…

 

Na današnji dan, 4. kolovoza 1994. godine, prvi put sam,, kao župnik, slavio svetu misu u našoj lijepoj crkvi. Evo tri slike sa svečanog uvođenja u službu župnika koje je bilo 7. 08. te sv. misa u 7 sati, danas u 4.08. 2019. Malo za usporedbu.
Prilažem i uvodnik u župne obavijesti za ovaj mjesec u koje sam se kratko osvrnuo na taj događaj s pogledom u budućnost… Aleluja!

Riječ župnika

PRIJE 25 GODINA…

Dragi moji župljani!

Vjerovali ili ne u subotu, 3. kolovoza ove godine, napunit će se točno 25 godina kako sam doselio u ovu župu a 4. kolovoza, na blagdan sv. Ivana Marije Vianneya služio sam prvu svetu misu kao župnik u našoj crkvi. Puno je i za reći. Bogu hvala na svemu. Nije uvijek bilo lako biti župnik ove župe. Vjerujem, također, da ni vama nije uvijek bilo lako što sam vam župnik. U svakom slučaju treba Bogu zahvaljivati i slaviti ga za sve ono lijepo i dobro što sam i što smo zajedno učinili za ovu župu, za našu župnu zajednicu, za našu crkvu… Valja se i kajati i moliti oproštenje i od Boga i od ljudi za sve ono što nije bilo dobro. To činim i ovom prigodom. Smiluj mi se, Bože i oprosti, a oprostite mi i vi dragi moji župljani ako sam vas u bilo čemu povrijedio. I za svaki onaj trenutak kad nisam bio dobar župnik. Želio sam biti dobar, čak i svet. Prisjećam se svog nastupnog govora, 7. kolovoza 1994. godine, prigodom uvođenja u službu: Radostan sam i ponosan što sam nasljednik velikih i uglednih župnika ove župe: Mátyása Mokossaya, Blaška Rajića, Ivana Kujundžića, Marina Šemudvarca i Blaška Dekanja. Želim ih slijediti u svemu u čemu su bili veliki i dobri svojim vjernicima. Svoju župničku službu želim obavljati sukladno propisima Crkve, po uputama II. Vatikanskog sabora i prema dokumentu Direktorij o životu i radu prezbitera (svećenika). U četvrtak (4. kolovoza) kad sam prvi puta slavio kao župnik svetu misu u našoj divnoj crkvi slavili smo spomen sv. Ivana Vianneya, župnika arškog – zaštitnika župnika. Jedna njegova misao koju sam toga dana pročitao dala mi je odgovor na pitanje što i kako trebam vršiti službu koja mi je sada povjerena. On je rekao: „O, divne li čovjekove zadaće – da moli i ljubi. Da, upravo to želim činiti u ovoj župi: moliti i ljubiti“. Moliti za vas i moliti s vama te ljubiti Boga iznad svega i svakog vjernika ove župe Kristovim srcem.
Jesam li uspio u tome?! Trudio sam se. Ne ulazim u dublju analizu svega što sam činio i pokušavao činiti (duhovno i materijalno). Ocjenu i procjenu ostavljam vama, dragi župljani, a kod Boga je sve upisano u knjigu mojega života po kojoj ću biti suđen kad stanem pred njegovo lice. Hvala svima na svemu. Idemo dalje – do Božje volje. Dokle ću ostati u ovoj župi zna dragi Bog, a odlučit će i novi biskup kada dođe. Samo neka sve bude Bogu na slavu i za vaše spasenje. Imam, ipak, jednu želju: da bar kratko vrijeme budem samo župnik, jer otkad sam župnik ove župe nisam bio samo župnik, nego sam bio, uz župničku službu, puno godina urednik „Zvonika“, a sada urednik Radio Marije i predsjednik Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“. Previše je to za starijeg čovjeka. No, ne dam se. Dok Bog daje snage i milosti. A vjerujem da će biti i nasljednika – imamo vrijednih i dobrih mladih i od mene mlađih svećenika. Dat će Bog… U svakom slučaju, u nedjelju, 4. kolovoza, započinjem 26. godinu svoje župničke službe u ovoj župi. Molite za mene.

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *