Skip to main content

SLUŽBA ČITAČA U CRKVI

Tjedni raspored čitača

 

          Zajednica vjernika kada se okuplja na molitvu uvijek čita i tumači Božju Riječ. Čitač je vjernik ovlašten za čitanje Svetoga Pisma, osim evanđelja, tijekom slavlja Svete Mise, ali i u drugim liturgijskim slavljima. Jednako tako, čitač redovito predmoli u ime cijele okupljene zajednice i molitvu vjernika. Služba čitača ili, kako se to kaže na latinskom jeziku, lektora u liturgiji je prava liturgijska služba koja se povjerava pojedincima iz zajednica vjernika koji su za tu službu sposobni i dostojni. Nije dovoljno samo imati dobru volju i postati čitač. Osim prirodnih sposobnosti, mora se voditi računa o moralnim i vjerskim kvalitetama svakog pojedinog liturgijskog čitača. Uvijek valja imati na pameti, da ja kao čitač ne čitam svoje djelo, knjigu, roman ili pripovijesti nekog poznatog pisca, nego čitam Božju Riječ koja je zapisana u Svetom Pismu.

„Da bi se vjernicima pripravio što bogatiji stol riječi Božje, neka se svestranije otvore biblijske riznice, tako da se kroz utvrđeni broj godina pročita istaknutiji dio Svetoga pisma.

/II. vatikanski sabor/

          Stoga je Sabor i potaknuo obnovu čitanja u bogoslužju, osobito na misi. U svakom bogoslužju Bog sam progovara svojim vjernima. Ista Isusova riječ navještena apostolima, odjekuje i nama. Za mnoge je vjernike jedini susret sa Svetim pismom upravo u bogoslužju i iz te činjenice možemo naslutiti koliko je važna i uzvišena služba čitača. Dok čita čitač je sličan proroku kojemu je Bog govorio: „Idi i reci mom narodu!“. Prorok nije navješćivao svoje nego Božje riječi. Tako i čitač. Biti čitač znači biti glas Božji na radost i izgradnju zajednice vjernika i na posvećenje samoga čitača.

Bog progovara svom narodu i hrani ga svojom riječju, a vjernici se oblikuju njome. Čitač u tome ima posebnu ulogu jer on prenosi okupljenoj zajednici Božju Riječ. Svojom službom druge uvodi i čini ih sudionicima u posadašnjenju povijesti događaja spasenja, kako bi se spasenje u životima vjernika plodno ostvarilo. Čitač nosi odgovornost koja zahtijeva ne samo svijest crkvenosti službe, već i doličnu pripravu. Ponajprije, biblijska poruka mora bio dio susreta čovjeka s Bogom, i usađena u čitača putem osobnoga razmatranja, kako bi se iz te osobne priprave i povezanosti s Bogom, poruka Svetoga Pisma mogla što uvjerljivije navijestiti ostaloj braći i sestrama. Osjeti se tijekom čitanja i velika je razlika, ukoliko se čitač nije posebno pripravljao na čitanje ili se potrudio da najprije nekoliko puta pročita čitanje, nastoji ga razumjeti, moliti i razmatrati nad njim. Ako se malo potrudi u pripravi, ostali vjernici će pozorno slušati čitanje, bolje će razumjeti poruku, a sam čitač će nastupati s uvjerenjem i sigurnošću.

Priprava za liturgijsko čitanje zahtijeva od čitača duhovnu, intelektualnu i retoričku pripravu. To je potrebno kako bi se u našoj župnoj zajednici što učinkovitije navijestila Božja Riječ. Zajednički možemo pomoći jedni drugima kako bi se izbjegle situacije da čitače pronalazimo „u zadnji čas“, da uvijek iste osobe čitaju jer drugi ne žele ili se smatra da je to samo za mlađe, kako ne bismo došli na ambon, pa tek tada prvi put otvorili knjigu za čitanje.

Čitač ima zadaću naviještati svetopisamsko čitanje u liturgijskim slavljima. Postoji i poseban obred kojim biskup podjeljuje službu čitača pojedinima vjernicima. Služba čitača je prva stepenica koju prolaze svećenički kandidati na svom putu. Od čitača se stoga traži da bude ponajprije kršćanin u susretu s Riječju koja ga je oduševila, a zatim i dobar čitač. U Crkvi postoji od davnina i Služba čitača (lektora) koju mjesni biskup može podijeliti, na poziv župnika, pojedinim čitačima. Župnik prosuđuje i odlučuje tko je dostojan da primi tu službu. U svakom slučaju to može biti samo čitač koji je pokazao ustrajnost u službi čitača kroz dulje vremensko razdoblje i koji poznaje i pridržava se svih pravila i propisa navedenih u ovim uputama.

 

 

Kako izgleda priprava za službu čitača?

 

Nije riječ samo o glasnu čitanja već o pokušaju razumijevanja teksta. Potrebno je imati stalno pri pameti da ja, kao čitač, ne čitam svoju, nego Božju Riječ i da je trebam prenijeti vjernicima. Pripravu čitača možemo promatrati kroz nekoliko koraka:

  • Čitač treba poznavati red čitanja i lekcionare tj. knjige kroz sva tri ciklusa nedjeljnih i blagdanskih slavlja, potom dvodijelni ciklus koji koristimo u redovitim svagdanima, te ciklus svetačkih i prigodnih čitanja.
  • Od toga izvanjskoga poznavanja, čitač polako treba upoznavati i narav književnih rodova: povijesni izvještaj, poslanica – pismo, proroštva, pjesništvo…; korisno je znati i da postoje različiti načini izričaja: činjenične tvrdnje, ispovijesti, pripovijedanje, parabole…
  • Dobro je misliti na zajednicu, na sastav ljudi, jesu li to stariji ili mlađi. U tome duhu, dobro je da čitač prilagodi ton glasa. Tijekom čitanja lijepo je da čitač održava komunikaciju sa zajednicom tako što će u nekoliko navrata podignuti glavu i pogledom uspostaviti komunikaciju. Ne treba se bojati duljih stanki i šutnja, napose u početnom i završnom dijelu čitanja. Šutnja i stanka pomaže zajednici da lakše može pratiti i usredotočiti se na poruku čitanja.
  • Koliko je moguće već prije dolaska na misu pogledati čitanja, razmišljati nad njegovom porukom. Time najprije sam čitač usvaja poruku i potom je prenosi na uvjerljivi način cijeloj zajednici. Na taj način, čitač zna gdje je potrebno staviti dulju ili kraću pauzu, gdje su točke, zarezi, uskličnici ili upitnici.
  • Na sve ovo se nadovezuju i praktične upute. Doći u crkvu 10 do 15 minuta prije kako bi mogli uzeti samu knjigu čitanja u ruke, vidjeti na kojoj stranici se nalazi čitanje. Pripaziti na mikrofon da ne bude visoko ili nisko, odnosno, preblizu ili predaleko. Ambon, kao mjesto odakle se čita, nalazi se na povišenom mjestu u svetištu. Lijepo je stoga biti prikladno odjeven i pristojno sređen, kako bi se na dostojanstven način poštivao prostor svetišta.

Jasno je vidljivo da svako liturgijsko slavlje zahtijeva na župi skupinu koja se redovito okuplja. Naša okupljanja nisu važna radi raspodjele posla i redoslijeda izmjenjivanja čitača, nego radi produbljivanja naše liturgijske izgradnje. Služba čitača na izričit je način služba vezana uz zajednicu. /mons. Slavko Večerin, 2012./