Skip to main content

SVETI ROK MONTPEJERSKI

franjevački Trećoredac, zagovornik bolesnika

(1295. – 1327.)

 

Životopis

Sveti Rok rođen je 1295. godine u Montepellieru, u južnoj Francuskoj. Otac mu je bio grof, potomak francuskih Križara. No unatoč položaju i bogatstvu njegovi roditelji nisu mogli imati djecu. Prema najstarijem životopisu sv. Roka, molili su se i zavjetovali te su dobili sina. U ranoj mladosti na njega je najviše utjecala majka.

Prije nego je navršio 20 godina, ostao je bez roditelja. Prodao je obiteljska dobra, a novac podijelio siromasima. Zatim se, i sam siromah, uputio na hodočašće u Rim. Na putu se zaustavio u Acquapendenteu, gdje je pomagao oboljelima od kuge, a uz Božju pomoć učinio je i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Sljedeća postaja njegovog puta bila je Cesena, a zatim Rim gdje se zadržao tri godine. Pri povratku u domovinu zaustavio se u Riminiju, Novari i Piacenzi, pomažući bolesnima i nemoćnima. Dok je bio u Piacenzi i sam je obolio od kuge te je bio prognan iz grada. Otišao je u obližnju šumu, gdje se hranio biljem da bi preživio, uzdajući se u Božju providnost. Prema legendi, dok je bolovao svaki dan mu je dolazio pas noseći kruh. Rok nije znao kako nahraniti psa pa je napravio ranu na nozi iz koje tekla krv. Dok je bolovao na njega je naišao plemić Gottardo Pallasrelli. Tijekom razgovora Rok je na njega ostavio dubok dojam te se on, inače čovjek ne baš duboke vjere, obratio te prihvatio Roka i njegovao ga dok nije ozdravio. Budući da je ozdravio, Rok je nastavio put prema svom rodnom gradu. Iscrpljen od teške bolesti bio je potpuno izobličen te ga sugrađani nisu mogli prepoznati. Smatrajući ga sumnjivcem bacili su ga u zatvor. Ondje je proveo pet godina i još jednom obolio od kuge. Na samrti, svećeniku koji mu je došao podijeliti sakramente, otkrio je svoj identitet. Preminuo je 16. 8. 1327.

Najranije štovanje sv. Roka potječe iz okolice Montpelliera 1420. godine, gdje se i najviše uvriježilo. Odatle se brzo proširilo u sjevernu Italiju, osobito Bresciju i Piacenzu. U Veneciji je za vrijeme kuge 1477. osnovana Bratovština sv. Roka, a u Rimu 1499. koja je na Ripeti sagradila crkvu svome zaštitniku. Crkva je za vrijeme kuge 1522., 1527. i 1530. godine bila utočište brojnim bolesnicima. Širenju svečeva štovanja najviše su pridonijeli franjevci i kapucini. Papa Grgur XIII. unio ga je u Rimski martirologij, što je poslije potvrdio i papa Urban VIII.

 

Proštenje u subotičkoj crkvi sv. Roka

Kada je prije 280 godina Suboticu zahvatila kuga, vjernici su učinili zavjet Bogu da ih po zagovoru sv. Roka oslobodi te bolesti te su obećali kroz stotinu godina držati post i nemrs. Mnogi vjernici, premda je zavjet već davno prošao, i danas na svečev spomendan poste. U Subotici se osim crkve sv. Roka nalazi od crkve još starija kapela posvećena sv. Roku, a sagrađena je 1738. godine, iste godine kada je Suboticu zahvatila kuga. Kapela ima status spomenika kulture od velikog značaja.

U župi sv. Roka i istoimenoj crkvi svake se godine na spomendan sv. Roka, 16. kolovoza, slavi svečana sveta misa uz prigodnu propovijed. Više godina unatrag na inicijativu župnika mons. dr. Andrije Anišića, toga dana obavi se i obred blagoslova trudnica, a redovito prije svete mise bude i euharistijsko klanjanje za spas nerođenih i protiv „bijele kuge“.